Zbog sumnje da je podnosilac predstavke pripadao oružanoj grupi, njegova kuća je pretražena bez naloga za pretres. Naknadno su policijski službenici ponovo došli na njegovu adresu. Kada je izašao, pucano je na njega i zadobio je povrede opasne po život. Policija je tvrdila da je on na njih prvi pucao, a da su mu oni uzvratili. Tokom uviđaja je sačinjen izvještaj u kome nije bilo tačno navedeno gdje su pronađene čaure i meci, dok je pištolj iz koga je podnosilac predstavke navodno pucao nije preuzet prilikom uviđaja, već ga je policijski službenik uzeo sa lica mjesta i naknadno predao istražiteljima. Porodica i komšije su izjavili da nisu čuli zvuk pucnja iz pištolja, već samo rafalnu paljbu. Istražitelji nisu tražili vještačenje tragova metaka na tijelu podnosioca i otisaka prstiju na oružju. Podnosilac predstavke je dobio povrede od metaka na šest mjesta, bio je na intenzivnoj njezi 12 dana i podvrgnut velikom broju operacija, što je sve kod njega dovelo do invaliditeta 2. kategorije.
Sud je utvrdio da su policajci očigledno pripremili specijalnu operaciju protiv podnosioca predstavke, bili su naoružani i upozoreni na mogućnost oružanog otpora. Protiv podnosioca predstavke nije bilo naloga za hapšenje, nije bilo zvanične istrage, ni bilo kakvog krivičnog postupka. Istražitelji su opravdanje za upotrebu sile zasnovali samo na izjavama uključenih policajaca, a podnosioca, njegovu porodicu i komšije su ispitivali tek nakon skoro dvije godine od incidenta. Nije bilo ni jednog materijalnog dokaza da je podnosilac prvi otvorio vatru. Evropski sud je utvrdio kršenje člana 2, jer država nije dokazala da je pribjegavanje upotrebi smrtonosne sile bilo neophodno, niti da su radnje koje je preduzela prilikom policijske operacije bile dovoljne da zaštite život podnosioca predstavke.
Utvrđeno je i kršenje procesnog aspekta člana 3, jer država nije djelotvorno istražila navode podnosioca predstavke da je policija spriječila da on dobije adekvatno liječenje, iako je podnio veliki broj tužbi kojima je tražio da se o tome posebno sprovede istraga. S druge strane, Sud nije mogao da utvrdi da je on zaista i zlostavljan na taj način (kršenje materijalnog aspekta člana 3), jer nisu obezbijeđeni dovoljni dokazi o tome.
Podnosiocu predstavke je dosuđeno 200€ na ime naknade materijalne štete i 40.000€ na ime naknade nematerijalne štete. Presuda će postati konačna u roku od tri mjeseca, ako do tada ne bude upućena Velikom vijeću.
HRA u saradnji sa Evropskom asocijacijom za pravo i finansije (EALF) prati donošenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Radi se o volonterskom projektu ovih NVO.
