Osam NVO podržalo je Inicijativu za sistemsko rješavanje asistencije u nastavi, u cilju adekvatnijeg statusa i uslova za obrazovanje djece s invaliditetom i drugih kategorija djece koja se usmjeravaju u obrazovni proces, i u skladu sa zakonom imaju pravo na ovu uslugu, pa samim tim i za rješavanje statusa samih asistenata u nastavi koju je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) prethodno uputilo Vladi Crne Gore.

Kako navode iz ovih NVO, Udruženje asistenata, koje broji oko 300 članova, se više puta obraćalo Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta u cilju rješavanja pitanja, odnosno položaja asistenata u nastavi, kroz nekoliko otvorenih pitanja koja se ne rješavaju već godinama, a čini se da su u godinama koje je obilježila epidemija COVID-19 dodatno izražena. Pored ove organizacije, kako navode, udruženja roditelja djece sa smetnjama u razvoju, ali i UMHCG su se godinama zalagali za sistemsko rješavanje asistencije u nastavi, dok je Akcija za ljudska prava već pisala Vladi Crne Gore u junu ove godine a na šta su podsjetili predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića.

U Inicijativi se navodi da je UMHCG više puta dobijalo informacije iz uprava škola, pa i samih asistenata, i roditelja, da jedan asistent asistira većem broju učenika ili da se ne obezbjeđuje ova vrsta usluge u onoj mjeri koliko je to potrebno svakom učeniku pojedinačno, što je neadekvatno i neprihvatljivo jer se time krše osnovne obaveze države propisane Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, a koje se odnosi na individualizovane mjere podrške, propisane članom 24 koji se odnosi na obrazovanje.

Jedno od pitanja navedeno u obraćanju je svakako i radni staž asistenata u nastavi, pa i motivacija za angažman ove vrste. Naime, prekidanjem radnog angažmana na par mjeseci, potpisivanjem ugovora na period trajanja školske godine, se uskraćuje mogućnost i pravo asistenata da potpišu ugovor na neodređeno vrijeme i time imaju stalni radni angažman. Kako navode, ovo je posebno problematično i nepravedno prema asistentima koji su angažovani duži vremenski period i koji asistiraju istim učenicima/ama duži niz godina. Prekidanjem njihovog ugovora na dva mjeseca i neplaćenim godišnjim odmorom oni se stavljaju u zaista nepravednu poziciju u odnosu na druge kategorije zaposlenih, ne samo u prosvjeti, nego i u drugim oblastima. Posebno ističemo i problem, s kojim nas je upoznalo više asistenata, da se izbjegava zaključivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s onima koji bi to pravo morali da imaju posle tri godine angažmana na osnovu člana 37 Zakona o radu. Naime, asistentima se ugovor “prekidao” samo u julu i avgustu, što iznosi manje od 70 dana, a to se ne smatra prekidom ugovora o radu na određeno vrijeme u skladu s pomenutim članom Zakona.

U tom kontekstu, NVO podsjećaju da je Savjet Evrope u nedavnoj rezoluciji Crnoj Gori preporučio da “asistenti u nastavi budu zaposleni na osnovu sigurnih, dugoročnih ugovora” (vidjeti Rezoluciju o primjeni Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina za Crnu Goru (CM/ResCMN(2921)14).

Takođe, ove godine su se i javnosti obratili asistenti u nastavi iz nekoliko obrazovnih ustanova koji duži niz godina rade s djecom, a koji, kako navode, ove godine nijesu dobili priliku da nastave angažman već su te obrazovne ustanove angažovale nove asistente, koji, kako se navodi, nemaju prethodnog iskustva u radu ove vrste.

Čestim promjenama asistenata utiče se i na osjećaj i status učenika kojima svako novo prilagođavanje i promjena, u ionako izazovnim uslovima obrazovanja, može predstavljati dodatnu prepreku.

Ovakvo funkcionisanje asistencije za krajnju posljedicu ima neadekvatno obrazovanje, i činjenicu da većina ove djece izađe iz procesa osnovnog i srednjeg obrazovanja s manjim nivoom usvojenog znanja, a nekada i zanemarena i demotivisana i/li faktički onemogućena za nastavak daljeg školovanja, što je samo jedan od razloga zbog kojeg u sistemu ima mnogo veći broj učenika koji ostaju na nivou srednjeg obrazovanja, u odnosu na broj onih koji se odlučuju i koji imaju adekvatne preduslove za nastavak visokog obrazovanja.

Inicijativa je upućena Vladi Crne Gore, a ne resornom Ministarstvu iz više razloga, a ključni je najavljena rekonstrukcija Vlade. Ako se ista desi, iz ovih NVO navode očekivanje da u programu nadležnog ministarstva za narednu godinu, bez odlaganja i bez obzira na njegovu organizaciju i strukturu, bude ovaj prioritet visoko na listi prioriteta i zadataka koje je potrebno riješiti. U Inicijativi se dalje navodi da nijedno dijete ne smije biti žrtva strukturnih, organizacionih, političkih ili bilo kakvih promjena, već sve promjene u oblasti obrazovanja moraju biti u interesu djece. U tom smislu, „neophodne su izmjene i dopune Zakona o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, i to ne samo u kontekstu asistencije u nastavi već i brojnih drugih pitanja, čemu se treba pristupiti nakon detaljne i sveobuhvatne analize efikasnosti tzv. inkluzivnog obrazovanja“, zaključuje se u Inicijativi.

Inicijativu su podržale:

• Akcija za ljudska prava (HRA);
• Centar za građansko obrazovanje (CGO);
• Juventas;
• Nacionalna asocijacija roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore „NARDOS“;
• NVU „Djeca Crne Gore“;
• Prosvjetna zajednica;
• Savez slijepih Crne Gore, i
• Udruženje Roditelji.