Ustavni sud Crne Gore je utvrdio 21. februara ove godine da su policijski službenici zlostavljali maloljetnog A.C. tokom protesta u Nikšiću 2020. godine, a da Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću nije ispunilo obavezu da slučaj djelotvorno istraži. Zaključeno je da je došlo do kršenja ljudskog prava na zabranu torture kako u materijalnom tako i u procesnom aspektu.

Akcija za ljudska prava (HRA) očekuje da Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković, hitno obezbijedi djelotvornu istragu i privođenje pravdi policijskih službenika koji su zlostavljali A.C, imajući u vidu da predmet nije riješen skoro pet godina, uprkos mišljenju Ombudsmana iz septembra 2020. godine, a sada i odluci Ustavnog suda iz februara 2025. godine.

Apelujemo da VDT za postupanje u ovom predmetu odredi drugog državnog tužioca, jer je Ustavni sud utvrdio da je državna tužiteljka Vjera Mićunović u predmetu nedjelotvorno postupala, kao i da je ista državna tužiteljka pokušala i da sasvim obustavi postupanje, proglasivši predmet zastarjelim iako za to nije bilo osnova.

Zahtijevamo i da svi odgovorni za ovu nedjelotvornu istragu snose odgovornost.

Do zlostavljanja je došlo 13. maja 2020. godine u Nikšiću, prilikom protesta zbog hapšenja sveštenstva Srpske pravoslavne crkve.

A.C. je 17. maja 2020. podnio krivičnu prijavu protiv policijskih službenika CB Nikšić zbog krivičnih djela zlostavljanje i mučenje (čl. 166a i 167 KZ), zbog toga što je četiri dana ranije od policajaca pretrpio torturu na ulici i u policijskom vozilu („marici”). U to vrijeme, imao je šesnaest godina.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) je već u septembru 2020. godine zaključio da su policijski službenici nečovječnim i ponižavajućim postupanjem povrijedili pravo maloljetnog A.C. na dostojanstvo i nepovredivost ličnosti.

Do danas ni Uprava policije ni ODT u Nikšiću nijesu identifikovali policijske službenike koje je A.C. prijavio da su ga tokom protesta jurili, a zatim oborili i udarali čizmama u predjelu usana, po leđima i glavi.

Međutim, Ustavni sud je ocijenio da postoje indicije koje ukazuju “van razumne sumnje”da su policijski službenici Marko Kosović i Ratko Delibašić zlostavljali A. C. Takođe, u odnosu na navode oštećenog da je zlostavljan i u službenom vozilu, nesporno je utvrđeno da su se u tom vozilu nalazili i policajci Dalibor Knežević, Željko Vujačić, Marko Kosović i Ratko Delibašić. Utvrđeno je da je Knežević upravljao vozilom, da se Vujačić nalazio na mjestu suvozača, dok su se iza njih nalazili Kosović i Delibašić, koji su prije toga uveli A. C. u vozilo i smjestili ga u zadnji red sjedišta. Svi ovi policajci su svjedočili da niko od njih nije nezakonito postupao prema A.C.

Ustavni sud je naglasio da državno tužilaštvo nije smjelo da se oslanja isključivo na izvještaj Uprave policije, jer ta institucija, u ovom kontekstu, nije mogla da se smatra nezavisnom, s obzirom na to da su upravo njeni službenici bili osumnjičeni za zlostavljanje. Takođe, Ustavni sud smatra da je državno tužilaštvo neosnovano prihvatilo tvrdnju Uprave policije da identifikacija osumnjičenih nije bila moguća zbog zaštitne opreme (šlemova i vizira), jer takvo objašnjenje ne opravdava izostanak odgovarajućih mjera za utvrđivanje identiteta počinilaca.

U odnosu na postupanje Državnog tužilaštva, Ustavni sud je utvrdio da ODT u Nikšiću nije ispunilo svoju obavezu da zaštiti materijalni i procesni aspekt prava na zabranu mučenja i hitno postupi po prijavi protiv policijskih službenika, zato što je državnim tužiteljkama, prvo Vesni Krivokapić (do juna 2021), a zatim Vjeri Mićunović, trebalo 4 godine da odluče po toj prijavi (od 17. maja 2020. do 3. juna 2024), iako je zakonski rok za takvu odluku mjesec dana. Mićunović je 3. juna 2024. godine obustavila izviđajne radnje, pogrešno zaključivši da je nastupila zastara krivičnog gonjenja. Međutim, nakon prigovora punomoćnika A.C., predmet joj je vraćen na dalji rad.

Takođe, zaključeno je da izviđaj, koji traje već skoro 5 godina, nije zadovoljio ni standarde temeljnosti, nezavisnosti i hitnosti, nije doveo do identifikacije i kažnjavanja policijskih službenika niti se postupalo u najboljem interesu maloljetnika. Ustavni sud je kritikovao tužilaštvo zato što nije na vrijeme tražilo snimke video nadzora sa okolnih objekata, već tek nakon godinu dana, kada je već bilo jasno da su snimci uništeni, kao i zato što nije preduzelo radnju prepoznavanja (vizuelno, glasom) iako je za tim postojala potreba.

Ustavni sud je naložio ODT u Nikšiću da hitno sprovede radnje u cilju identifikacije počinilaca, i da u roku od tri mjeseca obavijesti Sud o postignutim rezultatima. Takođe, Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore je preporučeno je da preduzme radnje iz svoje nadležnosti, kako bi izviđaj nakon pet godina doveo do identifikacije i procesuiranja počinilaca.

Ustavni sud je naglasio da oštećeni ima pravo na naknadu štete od države zbog toga što je cilj radnji policijskih službenika bio da ga, pored nanošenja fizičke patnje, i ponize i kod njega stvore osjećaj straha i inferiornosti. Podnosilac takođe ima pravo na obeštećenje zbog nedjelotvorne istrage Uprave policije i ODT u Nikšiću.

Pored toga, i Ustavni sud je u ovom predmetu prekršio pravo na suđenje u razumnom roku, jer je o ustavnoj žalbi odlučio tek nakon tri godine i devet mjeseci. Evropski sud za ljudska prava je prošle godine u više predmeta utvrdio da kašnjenje tog obima predstavlja povredu ljudskog prava na suđenje u razumnom roku, i našao da Crna Gora mora da nadoknadi štetu podnosiocima žalbi.

HRA podsjeća da država ima pravo i da se regresira za štetu koju državni tužioci stranci pričine namjerno ili krajnjom nepažnjom (čl. 102 ZDT). Neće doći do promjene prakse i vladavine prava dok državni tužioci i policijski funkcioneri odgovorni za nedjelotvorne istrage ne budu lično snosili svaki oblik odgovornosti za svoje propuste.