16/05/2010 Povodom prvostepene krivične presude šestorici optuženih za ratne zločine prema zatvorenicima logora Morinj
16/05/201018/05/2010 Neefikasna zaštita državnih službenika koji prijavljuju korupciju u Crnoj Gori – „zviždača“ – slučaj Mirjane Drašković
18/05/201017/05/2010 Povodom Svjetskog dana suprotstavljanja homofobiji i transfobiji
Danas se navršava dvadeset godina otkako je Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation – WHO) proglasila da homoseksualnost ne smatra bolešću. Svake godine ovaj dan se obilježava kao dan suprotstavljanja homofobiji i transfobiji, negativnim stavovima kao što su osuda, prezir i drugi oblici mržnje i predrasuda protiv homoseksualnih i transeksualnih osoba, koji su po pravilu uzrokovani iracionalnim strahom.
Homofobija nije sama po sebi problem, već to što, na žalost, dovodi do psihičkog i fizičkog nasilja prema homoseksualnim i transeksualnim osobama, koje na njih ostavljaju posebno teške posljedice, posebno u periodu dok su još maloljetni. Homofobija je izvor diskriminacije u školi, prilikom ocjenjivanja na fakultetu, prilikom zapošljavanja ili napredovanja na poslu, i ostvarivanja drugih prava koja moraju pripadati svim ljudima bez obzira na njihovo seksualno opredjeljenje odnosno transeksualne karakteristike. Naše istraživanje u grupi od 30 homoseksualnih osoba pokazalo je da je preko polovine ispitanika doživjelo neki oblik nasilja ili diskriminaciju koje nijesu prijavili iz straha od homofobne reakcije nadležnih organa.
Danas se homofobija smatra pojavom sličnom rasizmu, s tim što su osobe protiv kojih je usmjerena u posebno teškom položaju jer po pravilu ne nalaze utjehu ni u porodici, za razliku od pripadnika omražene etničke grupe ili rase koje barem srodnici podržavaju.
Akcija za ljudska prava podsjeća da je istraživanje koje smo sproveli u oktobru 2009. godine pokazalo zabrinjavajući stepen homofobije i neznanja stanovništva o činjenici da se homoseksualnost ne smatra bolešću (71% stanovništva je tada reklo da je homoseksualnost bolest, a 58% da očekuje od države da suzbija homoseksualnost).
Na žalost, za razliku od ministara ljudskih prava drugih evropskih država, koji su prvi zagovornici suzbijanja homofobije, crnogorski ministar ljudskih prava, gospodin Ferhat Dinoša, će ostati upamćen po izjavi da homoseksualne osobe smatra nepoželjnima u Crnoj Gori. Tako je ministar ljudskih prava pokazao da iskreno ne vjeruje da se ljudska prava tiču svih ljudi.
Iako je 14 nevladinih organizacija Crne Gore zahtijevalo od predsjednika Vlade da gospodina Dinošu oslobodi dužnosti ministra ljudskih prava, to se do danas nije dogodilo. Iako smo u oktobru 2009. pisali i predsjedniku države pozivajući ga da snagu svog autoriteta upotrijebi „da građanima objasni kako njihova djeca i drugi sugrađani homoseksualne orijentacije nijesu bolesnici ili osobe koje ne bi trebalo uvažavati kao i sve druge ljude”, i naglasi „važnost uvažavanja ljudskih i intelektualnih kapaciteta svake osobe, umjesto nepristojnog i nezakonitog ocjenjivanja njene privatnosti”, nijesmo primjetili da je u bilo kom svom javnom obraćanju našao za shodno da se na ovu temu obrati javnosti.
Očito je zakon političke utakmice još uvijek iznad ostvarivanja ustavnog ideala suzbijanja svakog oblika mržnje u Crnoj Gori, uključujući i one prema transeksualnim ljudima i ljudima manjinske seksualne orijentacije.