17. Iako je meni grozno to što radi Informer, opet mi nije jasno da li bi bilo važno znati da li je npr. kandidatkinja za predsjednicu jedne države snimala porno film ili ne? Sad je ispalo da je sve to greška, ali da nije bila greška, da li bi hrvatski građani imali pravo na tu informaciju?
17. Iako je meni grozno to što radi Informer, opet mi nije jasno da li bi bilo važno znati da li je npr. kandidatkinja za predsjednicu jedne države snimala porno film ili ne? Sad je ispalo da je sve to greška, ali da nije bila greška, da li bi hrvatski građani imali pravo na tu informaciju?
Pitanje postavila : Mima
Građani bi imali pravo znati da je kandidatikinja za predsjednicu neke države “snimala porno film”, ali to bi značilo da je ona dobrovoljno pristala učestvovati u filmu namjenjenom prodaji, odnosno tržištu. Međutim, Informer je u priči, koju je ilustrovao golišavim fotografijama, tvrdio da je Kolinda Grabar Kitarović snimana u intimnim trenucima u privatnom stanu, bez njenog znanja, pa je time prekšio više etičkih normi.
Prije svega, Informer je morao utvrditi da li se na filmu, odnosno fotografijama, zaista nalazi Kolinda Grabar Kitarović, a ne postaviti pitanje čitaocima na naslovnoj strani. Posao je novinara, kao što se i kaže u smjernicama za načelo br. 1 Kodeksa novinara Crne Gore da traga za istinom, odnosno da “prije objavljivanje izvještaja novinar treba da bude siguran da su preduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se provjerila njegova tačnost”. Dakle, novinari Informera su prekršili vrlo važno načelo profesionalnog Kodeksa, jer su objavili netačnu i neprovjerenu informaciju, odnosno fotografije koje nisu prikazivale Kolindu Grabar Kitarović.
Međutim, čak i da je na fotografijama zaista bila Grabar Kitarović, odnosno da je ona zaista tajno snimana u svom stanu u trenucima intimnog odnosa, Informer nije imao pravo da objavi te fotografije jer bi time prekršio njeno pravo na privatnost. Načelo br. 8 Kodeksa, koje govori o pravu na privatnost, izričito napominje da i javne ličnosti imaju pravo na privatnost, odnosno da je “pravo na privatnost obrnuto srazmjerno značaju javne funkcije koju pojedinac obavlja, ali je i u tim slučajevima nužno poštovati ljudsko dostojanstvo”. To što neka osoba, uključujući kandidate za javne funkcije i izabrane ili imenovane javne funkcionere, radi u privatnom životu ne treba, bez dozvole te osobe, iznositi javno, osim ako se time ne ugrožava zdravlje ili bezbjednost građana ili društva. Dakle, intimni detalji mogu biti objavljeni samo ako postoji interes javnosti koji može opravdati narušavanje privatnosti i dostojanstva osobe ili dokazati da osoba nije podobna za objavljanje javne funkcije.
Mogući pravi interes javnosti bi u priči, poput te koju je objavio Informer, trebao biti da se utvrdi zašto tajne službe snimaju navedene osobe i po čijem nalogu i odbrenju to rade. Novinare je trebalo zanimati i kako su podaci tajnih službi dospjeli do njih i kakav je motiv osobe koja im je dostavila fotografije. Iako novinari mogu koristiti sve izvore informacija koje su korisni u zaštiti javnog interesa, posebno oprezni moraju biti prema izvorima koji zahtijevaju anonimost, odnosno prema izvorima iz tajnih službi, kako ne bi postali njihova produžena ruka. Naravno, ni u takvom slučaju ne bi se smjele objaviti eksplicitne fotografije iz takvog snimka.
