31. Članak u kojem se piše o tuči u školskom dvorištu, novinar je ilustrovao fotografijom jednog učenika koji je osumnjičen za učestvovanje u tuči (srednjoškolac, 19 god.) na kojoj se vidi on sa flašom piva u ruci. Fotografiju je novinar preuzeo bez pitanja učenika sa njegovog fb profila (koji je otvoren za fb zajednicu). Ipak na tom profilu je bilo i drugih fotografija koje pokazuju učenika u svakodnevnim životnim situacijama, ali novinar se odlučio za ovu sa pivom. Da li je to mogao da uradi, ipak taj mladić treba da studira, budućnost je pred njim…
31. Članak u kojem se piše o tuči u školskom dvorištu, novinar je ilustrovao fotografijom jednog učenika koji je osumnjičen za učestvovanje u tuči (srednjoškolac, 19 god.) na kojoj se vidi on sa flašom piva u ruci. Fotografiju je novinar preuzeo bez pitanja učenika sa njegovog fb profila (koji je otvoren za fb zajednicu). Ipak na tom profilu je bilo i drugih fotografija koje pokazuju učenika u svakodnevnim životnim situacijama, ali novinar se odlučio za ovu sa pivom. Da li je to mogao da uradi, ipak taj mladić treba da studira, budućnost je pred njim…
Objavljivanje fotografija preuzetih sa društvenih mreža problematično je iz dva razloga, pravnog i etičkog.
Pravno gledano, postavlja se pitanje autorskih prava, jer je osoba koja je autor fotografije i vlasnik prava na objavljivanje i zaradu koja proističe iz toga, te bi medij trebao imati pristanak autora. S druge strane, postavlja se i pitanje narušavanja privatnosti objavljivanjem fotografije iz privatnog života osobe koja nije javna ličnost, iako je ta fotografija preuzeta sa FB, koji se ne bi mogao u svakom slučaju smatrati javnim prostorom.
S etičkog aspekta, problematično je pitanje narušavanja privatnosti. Budući da su društvene mreže relativno nov fenomen jasnih etičkih pravila o korišćenju fotografija i informacija sa ovih mreža, u mnogim državama, kao što je i Crna Gora, još nema. Nema ni eksplicitne prakse Evropskog suda za ljudska prava u odnosu na FB. Po pravilu, vodeći svjetski mediji, kada odlučuju je li etično objaviti nečiju fotografiju preuzetu sa društvenih mreža procjenuju je li riječ o javnoj ili javnosti nepoznatoj osobi i je li njen profil bio dostupan samo prijateljima ili svima (otvoren), te, što je najvažnije, da li je pravo javnosti da zna jače od prava na privatnost. Dakle, novinari moraju, kao i u vremenima prije društvenih mreža, voditi računa o pravu na zaštitu privatnosti i ne zaboraviti da veće pravo na zaštitu imaju oni koji nisu javne ličnosti. U načelu 8 Kodeksa novinara Crne Gore navodi se da je “pravo na privatnost obrnuto srazmjeno značaju javne funkcije koju pojednica obavlja”. U primjeru kojeg navodite objavljena je fotografija osobe koja nije javna ličnost i koja, kako se čini, ne predstavlja opasnost za društvo, što bi moglo predstavljati javni interes, odnosno opravdati objavljivanje fotografije. To znači da je prekšeno načelo 8 Kodeksa o pravu na privatnost. Odluka da se objavi fotografija na kojoj osoba drži flašu alkoholnog pića, a ne neka “neutralnija” fotografija, bez informacija iz privatnog života, ukazuje da je prekršeno i načelo 10 koje upućuje novinare kako izvještavati o istragama i suđenjima, a govori o potrebi da novinari svojim izvještavanjem ne presuđuju prije suda, te da ne kreiraju negativnu sliku o osobama koje su osumnjičene za neki prekršaj ili zločin. Smjernice za ovo načelo jasno govore da mediji ne smiju portetisati ličnosti na način kojim se predjudicira njen karakter (b), kao i da moraju biti posebno obazrivi kada izvještavaju o istrazi i krivičnom postupku protiv mladih osoba “imajući u vidu budućnost takvih osoba” (g). Odluka da se objavi fotografija mladića i to takva koja sadržajem sugeriše problematično ponašanje predstavlja kršenje prava na privatnost i kršenje pretpostavke nevinosti.
