Ovih dana se navršava 24 godine od kako je u Crnoj Gori izvršen zločin protiv izbjeglih građana Bosne i Hercegovine, po pravilu muslimana, poznat kao ”Deportacija izbeglica”.
U petak, 27. maja 2016, u podne, ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, odakle je većina izbjeglica u maju 1992. godine organizovano nezakonito deportovana u smrt, NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA će položiti cvijeće i odati počast stradalim žrtvama.
Pozivamo građane Herceg-Novog i medije da nam se pridruže na obilježavanju ove tužne godišnjice. Pozvali smo i sve odbornike skupštine opštine Herceg-Novi.
Dođite da se prisjetimo žrtava i njihovih porodica koje su tražile utočište u Crnoj Gori, da skrenemo pažnju da taj strašni zločin osuđujemo, da se ponovo založimo za spomenik žrtvama i kažnjavanje odgovornih i upozorimo da se ratni zločini ne ponove.
Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 osobe, civile, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i kao taoce ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Svi izručeni 27. maja 1992. su odmah ubijeni, ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo nekolicina je preživjela mučenje. Još uvijek nisu pronađena tijela nekih od žrtava deportovanih iz Herceg-Novog tog 27. maja, niti se zna gdje su tačno ubijeni.
Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravniku logora u Foči).
Međutim, sporno je to što sudovi u Crnoj Gori u svemu tome nisu smogli snage da prepoznaju ratni zločin i da ga kazne. Presudom Višeg suda u Podgorici (pravosnažna od 17. maja 2013, kada ju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore) optuženi službenici policije, funkcioneri MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za ovaj Ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer navodno nisu imali status ”pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ”koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, a koji im je prema tumačenju crnogorskih sudova bio neophodan da bi se moglo smatrati da su izvršili ratni zločin. Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro, u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno, nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi. Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore (VDT) je 25. marta 2015. podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zahtijevajući od Vrhovnog suda da utvrdi da je presudom povrijeđen zakon u korist okrivljenih, ali je Vrhovni sud taj zahtjev odbio u oktobru te godine. Pred Ustavnim sudom Crne Gore je žalba supruga i majki žrtava zbog toga što Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju i poštovala ljudsko pravo na život, u vidu djelotvorne istrage i kažnjavanja ubistva.
NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije pet godina su uputili tri inicijative:
predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava;
da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.
Nijedna od ovih inicijativa nije prihvaćena.
Nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejan Mandić, izjavio je da Herceg-Novi nije spreman da podrži inicijativu za podizanje spomen obilježja. Prošle godine je inicijativa predložena i iznijeta na glasanje, ali nije dobila potrebnu većinu jer je većina odbornika Skupštine opštine bila uzdržana (DPS, Izbor, Novska lista) ili odsutna (SNP, Klub Demokrata). Tada smo izrazile razočarenje i žaljenje i zaključile da su uzdržanost ili odsutnost poslanika/ca pri odavanju počasti nevinim žrtvama mjera njihove čovječnosti i volje Crne Gore u malom da pogleda istini u oči i spriječi da se slično ponovi. Pozdravile smo odluku Dragana Šimraka i Milice Berberović iz SDP-a i Jovane Šijačić iz Izbora da glasaju za ovu inicijativu.
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje
Ljupka Kovačević, koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
